Suočavanje sa stvarnošću :D

Ne znam jel' problem u meni ili u ovom danu, ali danas ništa nije funkcioniralo kako bi trebalo. Prvo što sam napravila kada sam se probudila je bilo - plakanje. Nakon toga sam ustala iz kreveta i pokušala se nasmijati i koliko god sam se trudila, nisam mogla. Nit' na sekundu.

Razmišljala sam o njemu i o jednoj ljetnoj noći. Bila sam s roditeljima na moru, na mjestu gdje i on ljetuje i kako oni njega nikad nisu voljeli, nisu me puštali da se viđam s njim. Međutim, nama to nije stvaralo nikakvu prepreku. On je svaku noć dolazio u moju sobu kroz prozor. Toliko straha, toliko sreće, toliko divnih emocija nisam osjetila ni jednom prije, a ni poslije toga. On mi je bio prvi, u svemu. Ne žalim zbog toga. Ja sam to tada željela možda i jače od njega. Bio je nježan. Ljubio me po cijelom tijelu. Sva sam drhtala u njegovom naručju. Boljelo me je, ali, to je bila najslađa bol koju sam doživjela. Sve bih dala da ju mogu osjetiti još bar jednom.

Zvao me je danas. Javila sam mu se, rekla sam mu da ga mrzim i da ne želim više čuti za njega. i nakon toga počela plakati. Previše me boli sve to skupa. Pokušavam ga razumjeti, ali ne ,mogu. On je taj koji je rekao da voli nju. Lagao mi je. A sad me opet želi.

Nikad mi neće postati jasno koji je bio njegov cilj. Preostaje mi jedino da plačem i da se prisjećam svega što sam proživjela s njim.

I da hoću, ne mogu zaboraviti. :(

Nesretan kraj bajke :D

Oduvijek sam vjerovala u bajke. Još dok sam bila posve malena, dok još nisam bila sposobna sama koračati ovim tlom, uvjerili su me da postoje prinčevi, osobe koje će svojim šarmom i odvažnošću učiniti sve da osvoje mene - tada još sičušnu princezu. Ali život je nešto potpuno drugačije. Nit' sam ja princeza, nit' postoje prinčevi.

Imala sam samo 15 godina kad sam se prvi put zaljubila. Nekima je to prerano, neki pak smatraju da se to mora puno ranije dogoditi. Bila sam mlada, neiskusna i nadasve naivna.

Sve je počelo u trenutku kada sam se najmanje nadala, na neočekivani način, s potpuno krivom osobom. Dva dana nakon što sam ga upoznala sam postala svjesna svega, no unatoč tome smatrala sam ga svojim princem. Bio je savršen prema meni. S njim sam doživljavala sve ono što sam do tada mogla samo sanjati. Njegova nježnost i bržinost, njegove oči boje mora u suton, njegova zlaćano smeđa kosa, njegov zavodljivi osmijeh i snažne ruke bili su mi dovoljan razlog da budem s njim iako je on već tada imao svoju princezu.

Govorio mi je da sam mu draga, da već dugo nije osjećao takve snažne emocije, da želi mene. Vjerovala sam mu. Moja bajka s njim, trajala je 2 godine. Njegova bajka s njom 2 godine duže. Prije par dana, ona je saznala za mene. A ja sam napokon čula istinu umjesto svih laži koje mi je svakodnevno servirao.

Ne, on mene ne voli. Ne, on nikad nije namjeravao prekinuti vezu s njom. Ne, on nije bio s prijateljima svaku večer. Bila sam mu samo zabava, skračivanje dosadnih dana i noći, netko tko mu je uvijek bio na raspolaganju.

I tako sam ja sad shvatila da je u mojoj dvogodišnjoj bajci, princ zapravo bio glavni negativac. Ja sam u očima njegove djevojke ispala još gora od njega. I što sad? Život nije fer.

Voljela sam ga! :(